Imao sam sreću da sam bio logoru u Trnovu, tada pod upravom Ede Godinjaka, Alijinog zlaćanog ljiljana , septembar 92-januar 93.
2 hljeba na 30 zatočenika , dnevno;ustajanje u stav mirno svakih 15 min- kad ulazi straža,svakodnevne tuče; skoro bosi po snijegu dovoženje drva iz opljačkanih srpskih kuća,skidanje krovova,dnevna porcija alakanja:
Volimo te Alija, priče o masakru civila prije nego su nas doveli,
igranje fudbala sa odsječenom glavom lokalnog sveštenika....
Čak i u tom jadu bilo je podnošljivo ako se uporede zvjerstva nad Srbima
u Čelebiću ili Konjicu.
Čak i tu, poneko nije izgubio ljudskost : stražar Trupo bi ujutro donio svoje
sledovanje duvana i podijelio , skoro uz izvinjenje: nemam više...
Drugačiju presudu niko nije ni očekivao: oni čuvaju svoje jer su
to heroji i ljiljani.
Srbi se guraju jedan preko drugog ko će da se više dodvori
neprijatelju.
Zato smo tu gdje jesmo.
A uvijek ima i niže.
.jpg)
2 hljeba na 30 zatočenika , dnevno;ustajanje u stav mirno svakih 15 min- kad ulazi straža,svakodnevne tuče; skoro bosi po snijegu dovoženje drva iz opljačkanih srpskih kuća,skidanje krovova,dnevna porcija alakanja:
Volimo te Alija, priče o masakru civila prije nego su nas doveli,
igranje fudbala sa odsječenom glavom lokalnog sveštenika....
Čak i u tom jadu bilo je podnošljivo ako se uporede zvjerstva nad Srbima
u Čelebiću ili Konjicu.
Čak i tu, poneko nije izgubio ljudskost : stražar Trupo bi ujutro donio svoje
sledovanje duvana i podijelio , skoro uz izvinjenje: nemam više...
Drugačiju presudu niko nije ni očekivao: oni čuvaju svoje jer su
to heroji i ljiljani.
Srbi se guraju jedan preko drugog ko će da se više dodvori
neprijatelju.
Zato smo tu gdje jesmo.
A uvijek ima i niže.